TM
G. XXIV Br. 1-2 Str. 75 - 90 Niš januar - jun 2000.
UDK
165.6/.8:316.42
Pregledni
rad
Branislav
Stevanović
Filozofski fakultet,
Niš
SOCIO-KULTURNE
GRANICE POSTMODERNE EPISTEMOLOGIJE
Rezime
U radu se problematizuje
pitanje mogućnosti eventualnog zasnivanja nekakvog društvenog uređenja
na osnovu "provizornih istina", "lokalnih konsenzusa", "malih priča", "mekih
misli" i slično, na kojima, pre svega, insistira šarenolika postmoderna
epistemologija. Svesna "reduktivnog nasilja" svakog oblika saznanja, postmoderna
"meka misao" ne želi da se nametne stvarnosti, već da s njom uspostavi
jedan oprezniji i složeniji odnos, koji se ne sme svesti na "efikasnu racionalnost".
Kolektivna egzistencija ljudi per se, međutim, ne može a da se ne zasniva
na nekim apsolutizovanim idejama, vrednostima i pravilima, koji se, u principu,
ne smeju dovoditi u pitanje. "Slabi modalitet misli" bi naišao ne samo
na jak psihološki otpor i izazvao "egzistencijalnu nesigurnost", već bi,
ukoliko bi postao kolektivno iskustvo (što je, zapravo, nemoguće), doveo
i do kraja svakog društva – do anarhije. Stoga, na nivou socijalne teorije,
pored priznanja o ograničenosti svakog oblika saznanja, valja prihvatiti
i nužnost apsolutizacije, makar onih temeljnih "istina", ideja i vrednosti,
koje su karakteristične za neko društvo.
Ključne reči: Postmoderna,
Moderna, "meka misao", socio-kulturni poredak, jedinstvo/konsenzus, pluralizam
vrednosti, apsolutizacija.
SOCIO-CULTURAL
BOUNDS OF THE POSTMODERN EPISTEMOLOGY
Summary
The paper deals with
a possibility, if any, to establish a certain social system on the basis
of "provisional truths", "local consensus", "small talk", "soft thoughts"
and the like, that are, primarily, the elements on which the variegated
postmodern epistemology insists. Aware of the "reductive violence" of any
form of knowledge, the postmodern "soft thought", having no intention to
impose itself on the reality, would rather enter into a more cautious and
more complex relationship with it which must not boil down to "efficacious
rationality". People's collective existence per se, however, must rest
on certain absolutized ideas, values and rules which, in principle, must
not be questioned. "A weak modality of thoughts" would not only meet strong
psychological resistance and cause "existential insecurity", but, should
it become a collective experience (which is, as a matter of fact, impossible),
would lead any society to an end - to anarchy. Hence, at the level of the
social theory, one should not only admit the limitations of all forms of
knowledge, but should also accept the necessity of absolutization of, at
least, those fundamental "truths", ideas and values that are characteristic
for a certain society.
Key words: Postmodernism,
Modernism, "soft thought", socio-cultural order, unity/consensus, pluralism
of values, absolutization.
